Image courtesy of Toa55 at FreeDigitalPhotos.net |
Zvončići,
zvončići, još nisu počeli pristojno da zvone celu noć, a meni već zvoni u
glavi, a bogami i vrti se, kad pomislim na ulogu Baba Mrazice. Otkako je ekipa počela
da radi na borbi protiv bele kuge, zadatak kupovine poklona postaje daleko
teži, ali dobija pravi smisao! Sitne dece koliko voliš, a svi znaju da kažu
„Daj“ kad vide čokoladu. Mali gremlini (uključujući i mog) motivisali su me da
ove godine bar razmišljam o kupovini poklona na vreme (iako ću samu kupovinu,
sva je prilika, ostaviti za pet do 12).
Darivanje je
zahtevan posao, čak i kad kupujete onima koji znaju šta žele i umeju to da
kažu, a kad treba iznenaditi male radoznalce, to je prava mozgalica! Hoćemo da
paketić bude edukativan i zabavan, da se
dete obraduje slatkišima, ali da ne kvari zube, da ono što kupimo bude stvarno
korisno i kvalitetno, a ako može i da cena bude prihvatljiva... Negde na netu
sam pronašla pitanje jedne mame “Kada treba kupovati deci igračke – da li kad
je prilika ili kad vam dođe, da li svaki put kad zatraži ili kad stvarno
zasluži, koliko igračaka treba da ima”... Da li preterujemo sa preispitivanjem
sebe i bojazni da decu koju smo rodile savršenu ne pokvarimo “neispravnim
odlukama” kao što je hmmmm kupovina igračaka u nevreme?
Drage mame,
Deda Mraz je izmišljen, a ovo što smo smislile ni on tako izmišljen ne može da
ispuni! Dok guglamo “kako da kupimo idealan paketić” često zaboravljamo na
suštinu – obradovati nekog, pokloniti mu delić mašte, bajke i učiti ga pažnji i
zahvalnosti. Internet je prepun saveta šta sve “mora” da se nađe ispod jelke, izdvojila
sam neke:
"Paketići bi trebalo da budu prilagođeni i polu deteta.“ Što se mene tiče – dete je srednjeg roda,
posebno kada je reč o igračkama. Ako moj sin može da se igra magnetima za
frižider, kutijicom za sapun, ključevima, poklopcem od šerpe, zašto ne bi mogao
lutkom? Deca rade šta deca vide, uče oponašajući ljude iz okruženja, te bi mi
bilo sasvim u redu da moj sin poželi da se igra sudovima, promeni bebi
pelene... pa čak i ako bude poželeo da se našminka – hmmmm... koliko dugoročnu
memoriju imaju desetomesečne bebe? Mogu li da pamte pre svog rođenja? Dobro,
ako moj sin poželi da se našminka, pitaću se šta li njegov otac radi dok ja
nisam kod kuće!
"Barem
30 odsto paketića treba da bude edukativno“ Stvarno? Lepo je
želeti podsticati vijuge, kreativnost, i sve ostale supermoći pomoću
edukativnih igračaka, ali izaberite neku drugu priliku za to! Za praznik neka
dete uživa, svaka će mu igračka podstaći maštu, neka se dete zabavi! Na kraju
krajeva, korisno je imati tiganj, fen, četku za cipele, ali većina nas više voli da
dobije parfem, vaučer za masažu, pivo... Praznici su vreme da se razmazimo neće
nam se deca pokvariti ako nekoliko dana preskočimo ubacivanje oblika i slaganje
slike.
"Eto idealne prilike da kupite sve što Vam fali u
ormariću za bebu, a da pritom i ona bude srećna.” Vraćam se na deo o fenu i tiganju.
Opšta besparica nas tera da koristimo praznike da bismo olakšali roditeljima
mališana i doneli neke praktične poklone, ali to nisu pokloni za decu, iako su
im namenjeni. Ako ste već rešili da obradujete nekog klinca, kupite mu nešto
što mu roditelji neće kupiti (za trenericu, sto prvi bodić i flašicu će morati
da izdvoje, ali za “Frozen” lutku neće). Ako baš insistirate da kupite nešto
praktično, obavezno u šoping povedite i dete i pustite ga da izabere poklon!
Jedinstvena
formula “kako kupiti idealan paketić” ne postoji, jer ne postoje dva ista
deteta, ali ako kupujete od srca, mislite na mališana kojeg darujete, pa još
sve lepo upakujete i napravite iznenađenje – bićete sjajan Deda Mraz!
I još nešto:
Nemojmo deci previše zvocati da smanje
slatkiše za vreme za praznike jer su loši za liniju, zube, zdravlje, biće im
muka... Imam 27 godina, i još nisam to naučila
J
Нема коментара:
Постави коментар